Propisi » Pravilnik o tehničkim normativima za dizalice

Na temelju člana 81. Zakona o standardizaciji („Službeni list SFRJ“, br.37/88 i 23/91), u sporazumu sa saveznim sekretarom za rad, zdravstvo,boračka pitanja i socijalnu politiku, direktor Saveznog zavo da za standardizaciju propisuje

PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA DIZALICE

(SL br. 65/91.)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim se pravilnikom propisuju:

1) tehnički uvjeti i zahtjevi kojima mora biti udovoljeno pri projektiranju, proizvodnji, montaži, rukovanju i održavanju dizalica;

2) tehnički uvjeti i zahtjevi kojima mora biti udovoljeno pri projektiranju i proizvodnji mehanizma, sklopova i dijelova dizalica;

3) tehnički uvjeti i zahtjevi kojima mora biti udovoljeno pri ugradnji ostale opreme za dizalice;

4) postupak, način i intervali obvezatnih pregleda i ispitivanja dizalica;

5) tehnički uvjeti za upotrebu dizalica;

6) tehnička dokumentacija dizalica.

Pod dizalicom se , prema ovom pravilniku, razumijeva stroj povremenog djelovanja, namjenjen za podizanje, spuštanje i premještanje tereta u prostoru ovješenog o kuku ili pridržavanog nekim drugim sredstvom za prihvat tereta.

Član 2.

Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na ove vrste dizalica:

1) mosne dizalice svih tipova;

2) portalne i poluportalne dizalice i njihove kombinacije s okretnim postoljima i pokretnim krakovima ( tvorničke, lučke, pristanišne, brodogradilišne i dr.);

3) pokretne i nepokretne konzolne dizalice ( radioničke, građevinske , lučke i dr.);

4) pokretne i nepokretne dizalice s tornjem i stupom, okretnim postoljem i pokretnim krakom (lučke i brodogradilišne toranjske dizalice, građevinske i montažne stupne dizalice, igle i dr.):

5) mobilne (samokretne) dizalice s okretnim ili čvrstim postoljem, s okretnim i nagibnim krakom ( dizalice na vozilima s pneumaticima ili gusjenicama, tračničkim vozilima i sl.);

6) sve ostale dizalice koje rade s pomoću čeličnoga užeta, lanca ili nekog drugog elementa za podizanje tereta, a po konstrukciji su kombinacija raznih tipova dizalica( kabelske dizalice, povlačne dizalice, dizalice s hvataljkama, uložne, pripremne, kontejnerske i sl.);

7) koloturnici i vitla svih tipova koji su udešeni za rad s čeličnim užetom ili lancem i koji se upotrebljavaju kao samostalni uređaji odnosno u sastavu drugih pokretnih uređaja za dizanje, spuštanje i prijenos tereta.

Odredbe ovog pravilnika odnose se i na sva pomoćna nosiva sredstva dizalice ( košare, traverze, grabilice i kuke te na razne naprave od užeta i lanca koje se upotrebljavaju za nošenje i vezivanje tereta i sl.)

Član 3.

Podaci nužni za projektiranje, konstruiranje i izradu dizalica izvanserijske proizvodnje određeni su Upitnim listom za dizalice, prema jugoslavenskom standardu za dizalice.

Član 4.

Ako se na dizalicama nalaze ugrađene ili postavljene zračne ili plinske tlačne posude, one moraju udovoljavati propisima o tehničkim normativima za izradu i upotrebu pokretnih zatvorenih posuda za komprimirane tekuće i pod tlakom otopljene plinove.

Parni kotlovi i ugradnja parnih kotlova u dizalice moraju odgovarati propisima o tehničkim normativima za izradu i upotrebu parnih kotlova, parnih posuda, pregrijača pare i zagrijača vode.

Član 5.

Brzina kretanja voznog vitla i dizalice pri upravljanju s poda ne smije biti veća od 32m /min ako je komanda vezana za vozno vitlo, odnosno veća od 50 m/min ako komanda nije vezana za vozno vitlo. Ta se odredba ne odnosi na dizalice kojima se daljinski upravlja s pulta niti na dizalice kod kojih dizaličar pri kretanju mosta ili voznog vitla stoji u mjestu. Za dizalice predviđene za montažne i druge radove koji zahtijevaju posebnu točnost i pažnju pri spuštanju tereta mogu se, prema potrebi , predvidjeti manje brzine dizanja odnosno spuštanja zahvatnog sredstva i prijenosa tereta odnosno okretanja kraka ( dvobrzinskim motorima i sl.).

Član 6.

Električni uređaji ( elektromotori, sklopke, kontroleri i dr.) dizalice na električni pogon predviđene za rad u prostoriji u kojoj nastaju eksplozivne smjese plinova , para ili zapaljive prašine moraju biti protueksplozivno zaštićeni, prema jugoslavenskim standardima za konstrukciju, izradu i ispitivanje električnih uređaja za rad u atmosferi eksplozivnih smjesa.

Mehaničkim elementima dizalica predviđenih za rad u prostoriji u kojoj nastaju eksplozivne smjese plinova, para ili zapaljive prašine mora se onemogućiti nastajanje iskre u toku rada dizalice. Svi elementi koji u radu dolaze u međusobni kontakt moraju biti izrađeni od materijala koji ne izazivaju iskru.

Dizalice iz st. 1. i 2. ovog člana moraju imati odbojnike izrađene od tvrde gume.

Član 7.

Dizalica mora na vidljivom mjestu imati tvorničku pločicu s ovim podacima:

1) ime i sjedište ili registrirani znak proizvođača;

2) vrstu dizalice s oznakom tipa ( samo ako je riječ o serijskoj proizvodnji);

3) nosivost, u tonama;

4) tvornički broj;

5) godinu izrade;

6) pogonski razred dizalice.

Član 8.

Rekonstrukcija dizalice dopuštena je samo prema projektu iz kojeg se vidi da rekonstrukcijom neće biti ugrožena sigurnost rada dizalice.

Postavljanje teže dizalice od prethodne ili više dizalica na postojeću stazu dizalice (nadzemnu ili prizemnu) dopušteno je samo prema prethodno izrađenom projektu iz kojeg se vidi da stabilnost odnosno sigurnost rada dizalice, te sigurnost i stabilnost nosivih dijelova hale i drugih objekata, neće biti ugroženi povećanjem tereta.

Član 9.

Kvaliteta nosive metalne konstrukcije i dijelova mehanizama dizalica od metala ili legura mora biti u skladu s odredbama odgovarajućih jugoslavenskih standarda.

Proizvođač dizalice mora pribaviti dokaz o kvaliteti materijala ugrađenog u nosive metalne konstrukcije.

Član 10.

Pod manevarskim prostorom dizalice, prema ovom pravilniku, razumijeva se prostor koji je ograničen gabaritom dizalice pri njezinu kretanju u polju djelovanja sa sredstvom za prihvat tereta u krajnjem gornjem položaju.

Pod manipulacijskim prostorom dizalice, prema ovom pravilniku, razumijeva se prostor koji je ograničen najvišim i najnižim položajem sredstava za prihvat tereta, krajnjim bočnim položajem zahvatnog sredstva u polju djelovanja dizalice te njihovim krajnjim položajima na krajevima dizalične staze. U manevarskom prostoru dizalice i u slobodnom prostoru oko dizalice ne smiju se nalaziti ni u njih zadirati dijelovi stacionarnih objekata.

Slobodni prostor oko dizalice određen je odgovarajućim jugoslavenskim standardom. Dizalica iz jedne razine ne smije zadirati u manevarski prostor dizalice ni slobodni prostor oko dizalice iz druge razine. Iz manipulacijskog prostora dizalice koja radi na višoj razini mora se ukloniti svaka dizalica s niže razine.

1. Projektiranje dizalica

Član 11.

Pri projektiranju dizalica moraju se uzeti u obzir uvjeti u kojima će dizalica raditi (temperatura okolice, prašina, vlažnost, prisutnost opasnih plinova i dr.).

Pri projektiranju, dizalica se mora svrstati u pogonski razred prema jugoslavenskom standardu za dizalice.

Član 12.

Ako na dizalici postoje dva mehanizma ili više mehanizama dizanja ili voznih vitala, a nosivost konstrukcije određena je zbrojem pojedinih nosivosti, nazivna nosivost označuje se s Q 1 + Q2 + ...

Ako na dizalici postoje dva mehanizma ili više mehanizama za dizanje ili voznih vitala, a nosivost konstrukcije određena je najvećom nosivošću, nazivna nosivost označuje se s Q1/Q2/...

Ako na dizalici postoje dva jednaka ili više jednakih voznih vitala ili mehanizama dizanja, a nazivna nosivost konstrukcije određena je umnoškom broja voznih vitala ili mehanizama dizanja i najveće nosivosti pojedinog voznog vitla ili mehanizma dizanja, nazivna nosivost označuje se s n (Q1+Q2...) ili n (Q1/Q2...)

Za dizalice s krakom (strijelom), osim nazivne nosivosti, mora biti označen i dohvat, tj. Označuje se nosivost u tonama puta dohvat u metrima ( Q · L).

Član 13.

Nazivna nosivost, visine dizanja, radne brzine, rasponi dizalica i rasponi dvotračničkih voznih vitala određuju se prema tehnološkim zahtjevima za dizalicu iz odgovarajućih jugoslavenskih standarda za dizalice.

Član 14.

Ako je na lokaciji dizalice seizmičnost tla najmanje VII stupnjeva modificirane Merkalijeve ljestvice, pri određivanju sigurnosti dizalice moraju se uzeti u obzir i seizmička opterećenja određena odgovarajućim jugoslavenskim standardima.

Član 15.

Odnos raspona mosne dizalice prema udaljenosti osi krajnjih kotača ili vodećih kotača na čeonim nosačima u smjeru pruge kod pojedinačnih pogona mora biti manji od 6, a kod portalnih dizalica s jednom elastičnom nogom - manji od 7. Udaljenošću osovina kotača smatra se udaljenost između krajnjih kotača na čeonom nosaču.

Ako se za vožnju upotrebljava centralni pogon (s transmisijom), odnosi iz stava 1. ovog člana moraju se smanjiti za 25%. Ako dizalica ima uređaj za sprečavanje zakošenja i iskakanja s tračnica ili kotača za vođenje dizalice po tračnicama odnos iz stava 1. ovog člana može se povećati.

Član 16.

Konstrukcijske mjere za sigurnost rada s dizalicama, slobodni prostor oko dizalica i minimalne mjere gabarita pješačkih platformi uzduž dizaličnih staza i na dizalicama moraju odgovarati jugoslavenskim standardima za dizalice.

Član 17.

Horizontalni razmak između rubova najizbočenijih dijelova pokretnih stupnih, portalnih ili poluportalnih dizalica, pretovarno-utovarnih mostova i drugih dizalica postavljenih na otvorenom prostoru i gabarita drugih nepokretnih objekata postavljenih u neposrednoj blizini dizalične staze tih dizalica, do visine 2m od tla ne smije iznositi manje od 500 mm, a na visini iznad 2 m od tla – manje od 100 mm.

Horizontalni razmak između rubova najizbočenijih pokretnih dijelova mosne dizalice ( nosača kotača mosta) i nepokretnih konstrukcijskih dijelova zgrade (zidova, stupova, ograde ili rubova pješačkih staza i dr.) u neposrednoj blizini dizalice ne smije iznositi manje od 100mm. Taj se razmak utvrđuje pri simetričnom položaju kotača dizalice prema tračnici.

Pri prilagođavanju specijalnih dizalica objektima kod kojih su zbog tehnoloških uvjeta potrebni manji razmaci ( za regalna skladišta, kontejnere i sl.), dopušteni su manji razmaci od razmaka propisanih stavom 1. ovog člana, ovisno o funkcionalnim i tehnološkim potrebama.

Član 18.

Sigurnost od prevrtanja i od pomicanja dizalica zbog djelovanja vjetra te način provjere te sigurnosti, mora odgovarati jugoslavenskim standardima za dizalice.

Član 19.

Pokretne okretne dizalice na nadzemnim kolosijecima uskog raspona moraju imati odgovarajuće uređaje za prihvat sile prevrtanja odnosno naprave za prihvat dizaličnih tračnica (lance, ručna ili automatska kliješta, ručnu ili automatsku bravu i dr.) ako odredbama jugoslavenskog standarda za sigurnost od prevrtanja dizalice nije utvrđeno da je dizalica potpuno stabilna.

Pokretne dizalice s kolosijekom na tlu moraju se osigurati od prevrtanja, kako je to predviđeno tehničkom uputom proizvođača.

Član 20.

Ako su u tehničkoj uputi navedene granice jakosti ili brzine vjetra pri kojem se dizalica mora učvrstiti za tlo ili za okolne objekte, dizalica mora biti opskrbljena uređajem za mjerenje brzine vjetra (anemometrom), koji mora biti postavljen na najvišoj točki dizalice odnosno gdje je brzina vjetra najveća, a vrijednosti brzine vjetra mora se pokazivati u kabini ili na donjem dijelu dizalice ako je upravljanje s poda.

Član 21.

Dizalice koje se kreću po tračnicama na otvorenom, a i na natkrivenom prostoru, ako je moguće pokretati dizalice pod djelovanjem vjetra, moraju imati uređaj za sidrenje (kliješta, ručne ili automatske brave, lance i dr.) radi sprečavanja neželjenog kretanja dizalice pod djelovanjem vjetra.

Ako se za sidrenje ugrade kliješta ili drugi uređaj automatskog djelovanja, u strujni krug pogonskog elektromotora mora se ugraditi sklopka koja će spriječiti da se dizalica stavi u pogon ako kliješta ili drugi uređaj automatskog djelovanja nije otvoren odnosno podignut.

Uređaj automatskog djelovanja mora imati i mogućnost ručnog stavljanja u pogon.

Član 22.

Na proračun nosive čelične konstrukcije dizalice primjenjuju se odredbe odgovarajućih propisa o tehničkim normativima i jugoslavenskim standardima za čelične konstrukcije i dizalice.

Nosivi dijelovi čelične konstrukcije dizalica moraju biti osigurani od krtog loma izborom materijala odgovarajuće elastičnosti (žilavosti), prema jugoslavenskom standardu za nosive čelične konstrukcije.

Za spajanje dijelova nosive metalne konstrukcije zavarivanjem mora se upotrijebiti dodatni materijal (elektrode , žice) i primijeniti postupak zavarivanja ( ručni, automatski i sl.) kojim se osigurava nosivost zavarenog spoja. Proizvođač dizalice mora dati dokaz o kvaliteti dodatnog materijala.

Za spajanje vitalnih dijelova nosive metalne konstrukcije vijcima moraju se upotrebljavati vijci za spojeve nosivih čeličnih konstrukcija kojima se osigurava nosivost veza utvrđena odgovarajućim jugoslavenskim standardom.

2. Mehanizmi, sklopovi i dijelovi dizalica

Član 23.

Mehanizmi dizajna na ručni pogon moraju biti konstruirani tako da se onemogući povratno okretanje pod djelovanjem mase tereta.

Sila na lancu potrebna za dizanje nazivnog tereta ručnim pogonom ne smije biti veća od 300 N, a sila na ručici – od 150 N ( za jednu osobu ).

Član 24.

Prenosivi koloturnik s kukom i jednim koloturom ili više kolotura, koji mogu imati jedan utor ili više utora, te s kudjeljnim ili drugim nemetalnim nosivim užetom ( građevinski ili sličan lako prenosivi koloturnik s jednim koloturnikom ili s više njih) smije se upotrebljavati za vertikalno dizanje tereta mase do 500 kg, a koeficijent sigurnosti užeta na koloturniku ne smije biti manji od 8.

Član 25.

Pogonski mehanizam za dizanje tereta i pogonski mehanizam za promjenu kuta kraka na dizalicama na ručni ili motorni pogon moraju imati sigurnu mehaničku kočnicu zatvorenog tipa.

Kočnice iz stava 1. ovog člana moraju biti u stanju nazivno opterećenje dizalice i pokusno opterećenje držati bilo na kojoj visini.

Kod mehanizma za dizanje tereta ili promjenu kuta kraka na dizalicama na elektromotorni ili drugi motorni pogon s čvrstom kinematskom vezom između pogonskog motora i bubnja vitla, u pravilu u sastavu uređaja za kočenje kao kočni bubanj ( kočni vijenac) upotrebljava se ona polovica spojnice koja je pričvršćena za osovinu reduktora odnosno koja je u čvrstoj kinematskoj vezi s bubnjem.

Uređaj za kočenje na mehanizmu za dizanje tereta može se nalaziti i na vratilu motora, uz uvjet da spojnica koja spaja vratilo motora i reduktora može prenijeti dva puta veći moment od nazivnog momenta motora ( primjer : vitla tipa „Demag“ kod kojih se koriste kočini motori).